Matthew 12

1U to vrijeme iđaše Isus u subotu kroz usjeve: a učenici njegovi ogladnješe, i počeše trgati klasje, i jesti. 2A fariseji vidjevši to rekoše mu: gle, učenici tvoji čine što ne valja činiti u subotu.

3A on reče im: nijeste li čitali što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim? 4Kako uđe u kuću Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjalo jesti njemu ni onima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima.

5Ili nijeste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi? 6A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veći od crkve.

7Kad biste pak znali šta je to: milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali pravijeh; 8Jer je gospodar i od subote sin čovječij.

9I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu. 10I gle, čovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: valja li u subotu liječiti? da bi ga okrivili.

11A on reče im: koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi? 12A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro činiti.

13Tada reče čovjeku: pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga. 14A fariseji izišavši načiniše vijeću o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.

15I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve. 16I zaprijeti im da ga ne razglašuju: 17Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći:

18Gle, sluga moj, koga sam izabrao, ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće.

19Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glasa njegova. 20Trske stučene neće prelomiti i svještila zapaljena neće ugasiti dok pravda ne održi pobjede. 21I u ime njegovo uzdaće se narodi.

22Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijemi i slijepi stade govoriti i gledati. 23I divljahu se svi ljudi govoreći: nije li ovo Hristos, sin Davidov?

24A fariseji čuvši to rekoše: ovaj drukčije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskoga. 25A Isus znajući misli njihove reče im: svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.

26I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako će dakle ostati carstvo njegovo? 27I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Zato će vam oni biti sudije.

28A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko. 29Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućtvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda će kuću njegovu oplijeniti. 30Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.

31Zato vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima. 32I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.

33Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje. 34Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca. 35Dobar čovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo.

36A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda. 37Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi.

38Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti. 39A on odgovarajući reče im: rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka. 40Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći.

41Ninevljani izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninijem poučenjem: a gle, ovdje je veći od Jone.

42Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.

43A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. 44Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen. 45Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.

46Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu napolju i čekahu da govore s njime. 47I neko mu reče: evo mati tvoja i braća tvoja stoje napolju, radi su da govore s tobom.

48A on odgovori i reče onome što mu kaza: ko je mati moja, i ko su braća moja? 49I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. (12:49) Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.

50